“Vratila sam se kući da pronađem mir, a možda i ljubav.”
Tako počinje poruka koju nam je poslala Amira (32) iz jednog malog mjesta u Bosni i Hercegovini. Njene riječi dirnule su nas do suza, jer govore o životu koji je mnogima previše poznat.
Amira je završila srednju školu u svom gradu, a kao mnoge djevojke, odlučila se okušati u inostranstvu. U Njemačkoj je započela novi život, radila naporne poslove, često i po dvije smjene, sanjajući o sigurnosti i boljoj budućnosti. Upoznala je čovjeka za kojeg je vjerovala da je “onaj pravi”, udala se i mislila da je sve došlo na svoje mjesto.
Ali, iza zatvorenih vrata nije bilo bajke. Hladnoća, udaljenost i nerazumijevanje polako su gasili njenu vedrinu. Godinama je ćutala, trpila, borila se. Sve dok jednog jutra nije odlučila – “Dosta je.”
Spakovala je nekoliko stvari, ostavila sve iza sebe i vratila se tamo gdje je prvi put osjetila miris doma – u Bosnu.
Danas, Amira živi jednostavno. Pomogla je roditeljima oko stare kuće, sadi baštu, peče hljeb, druži se s komšijama. Kaže da je naučila šta u životu vrijedi – iskrenost, poštenje i mir u srcu.
“Ne tražim savršenog muškarca,” kaže. “Tražim onog koji zna da se smije iz srca, da se ne stidi pomoći, da voli jednostavan život. Naučila sam da nije sve u izgledu, već u osjećaju koji ti neko probudi.”
Ako misliš da bi mogao razumjeti Amiru, možda je baš tvoja poruka ta koja će joj vratiti vjeru u ljubav. 💌
Leave a Reply